Slike s krštenja: nema fotografa, tko onda slika?

Svadba ima fotografa. Krštenje, prva pričest i krizma gotovo nikad nemaju, a roditelji su zadnji u crkvi koji mogu držati mobitel u ruci.

Slike tog dana zato postoje isključivo na mobitelima onih koji su došli, a to je obično tridesetak članova obitelji, i za njihovo skupljanje ne postoji nikakav plan. Isto kao na svadbi, samo bez fotografa: ono što gosti snime jedino je što postoji.

Slike s krštenja kreću s gore pozicije nego one sa svadbe

Tri stvari su drugačije i sve tri vode na istu stranu.

Nitko nije plaćen, pa nitko nema zadatak. Na svadbi uvijek postoji osoba kojoj je jedina svrha zabilježiti ga, a slike gostiju su dodatak na to. Ovdje te sigurnosne mreže nema. Ako teta straga ne snimi kumove kod krstionice, ta slika ne postoji.

Roditelji ne mogu snimiti ništa. Jedno drži dijete, oboje su sprijeda i nijedno nema slobodnu ruku ni u jednom trenutku koji je važan. Njihovo vlastito sjećanje na obred je stvarno mutno, što za mladence na svadbi ne vrijedi.

I gotovo je za dvadeset minuta. Svadba vam daje osam sati da primijetite kako biste trebali fotografirati. Krštenje je kratak obred, a većinu toga ljudi provedu gledajući, a ne snimajući, i to s pravom.

Prvo pitajte u župi, i pitajte konkretno

Pravila se razlikuju od župe do župe i od svećenika do svećenika, a pitati treba svećenika, a ne internet. Napravite to tjedan dana ranije, a ne na sam dan pred crkvom.

Pitajte tri stvari. Smije li se fotografirati tijekom samog obreda ili samo prije i poslije. Gdje netko smije stajati, jer je u maloj kamenoj crkvi iskren odgovor često sa strane, a ne sprijeda. I smije li se koristiti bljeskalica, iako bi odgovor svejedno trebao biti ne: bljeskalica u tihoj crkvi tijekom sakramenta smeta, a sliku će u prostoru koji je uglavnom topla sjena s jednim svijetlim prozorom napraviti lošijom, ne boljom.

Onda odgovor recite jednoj osobi i pustite je da kaže svima ostalima. Jedna rečenica prije obreda, izgovorena jednom, spriječi cijeli problem.

Ako je krštenje unutar redovne nedjeljne mise, računajte i na to da su u crkvi ljudi koji nisu vaši gosti. Kretanje po prolazu tada smeta više nego na obredu u užem krugu, pa je najbolje dogovoriti da fotografira samo jedna osoba i da ostane na jednom mjestu.

Nekome dajte zadatak, i to ne roditelju

Najkorisnije što itko može napraviti je unaprijed zamoliti jednog gosta da bude osoba koja fotografira. Ne profesionalca, ne nužno nekoga tko to zna, samo nekoga tko zna da mu je to zadatak i tko će se zato sjetiti usmjeriti mobitel prema kumovima.

Dajte toj osobi popis od pet, jer je pet broj koji netko može držati u glavi tijekom obreda. Dijete prije početka, dok je još čisto i mirno. Trenutak kod krstionice ili oltara, s mjesta na kojem smiju stajati. Kumovi s djetetom. Bake i djedovi s djetetom. I svi zajedno, vani, odmah poslije, prije nego što ijedna osoba ode prema restoranu.

Ta zadnja je slika koju obitelji na kraju najviše žele i koju je naknadno najteže složiti, jer se skupina raziđe u četiri minute od izlaska kroz vrata.

Pa ih skupite na jedno mjesto, isti tjedan

Na ručku poslije nastane ostatak slika, i ondje se sve i izgube. Tridesetero ljudi za dugim stolovima, svi snimaju dijete, nitko nikamo ništa ne pošalje.

Zajednička galerija ovdje radi isto kao i za rođendan, a o korištenju za proslavu koja nije svadba već smo pisali. Razlike su te što je popis gostiju manji i gotovo isključivo obiteljski, i što je dobar dio njih stariji, pa je važnije nego inače gdje kartica stoji: na stolovima za ručkom, a ne na vratima crkve. Gdje kartica fizički stoji uglavnom je i odgovor na to hoće li je itko upotrijebiti.

Ništa od ovoga ne mora biti složeno. Mora se dogoditi u prvom tjednu, dok se ljudi još sjećaju što su snimili. Naš najmanji paket i što uključuje odmjeren je baš za ovakvo poslijepodne, a ne za svadbu.