Foto zadaci za goste na svadbi koji se stvarno odrade

Kratak popis stvari koje treba slikati, isprintan na kartici i ostavljen po stolovima, mijenja ono što gosti inače rade s mobitelom: četiri slike vlastitog stola i ništa više. Ideja je dobra. Problem je što se takav popis obično napravi predugačak, a verzija koja stvarno funkcionira puno je manja od one s Pinteresta.

Prvo ono korisno. Većina gostiju odradi dva ili tri zadatka, ne trideset. Popis nije zadaća koju netko dovršava, nego povod da se krene. Zato je važno što stoji na vrhu, duljina nije važna, a cijela stvar ne donese ništa ako slike nemaju gdje završiti.

Popis od trideset zadataka nitko ne dovrši

Zamislite kada se ta kartica uopće čita. Gost sjedne, uzme je u ruke i gleda je dvadesetak sekundi, s pićem u drugoj ruci, dok čeka da se počne služiti. Pročita tri ili četiri reda, odluči je li mu se to da, i onda se okrene osobi pokraj sebe. Sat vremena kasnije kartica je ispod tanjura.

To nije neodgovornost gostiju nego ono što papir na svadbi jest. Zato tako i posložite: tri zadatka do kojih vam je stvarno stalo idu na vrh i najvećim slovima, a sve ispod toga je čisti dobitak.

Ako ipak imate trideset ideja i sve vam se sviđaju, postoji jedna verzija dugačkog popisa koja radi. Za svaki stol isprintajte drugih šest zadataka. Osam stolova i sala je pokrila četrdeset osam stvari, a nitko nije dobio domaću zadaću. Popis se zbraja po sali, a ne po papiru.

Foto zadaci za goste na svadbi koji se odrade

Zadatak se odradi kad imenuje nešto što je gostu na dohvat ruke. Preskoči se kad traži da se ustane, da se nađu mladenci ili da se čeka trenutak koji se još nije dogodio. Gotovo svaki dobar zadatak je imenica koja se nalazi u sali.

• Stol za kojim sjedite, prije nego što se išta pojelo.
• Osoba nasuprot vama, dok ne gleda u mobitel.
• Najstarija osoba za vašim stolom.
• Vaše cipele i cipele dvoje ljudi pokraj vas.
• Bend ili harmonikaš, s mjesta na kojem baš stojite.
• Red na šanku kad je najveći, ili navala na švedski stol u ponoć.
• Slika snimljena iznad glava svih ostalih.
• Netko tko se smije usred zdravice, dok zdravica još traje.
• Plesni podij prvih deset minuta, dok je još poluprazan.
• Nešto u ovoj sali što mladenci još nisu vidjeli.
• Zadnje što vidite prije nego krenete kući.

Zadnji je onaj kojeg se ljudi sjete, jer je jedini vezan uz trenutak koji sam dođe. Svi ostali se natječu s razgovorom za stolom. Ako zadržite samo tri, neka to budu stol prije večere, osoba nasuprot i zadnje prije odlaska: jedan s početka, jedan iz sredine, jedan s kraja noći, i nijedan ne traži da se itko makne sa stolice.

Što izbaciti s popisa

• Sve apstraktno. Od zadatka tipa "uhvatite radost" dobijete sliku salvete ili ništa.
• Sve u čemu moraju biti mladenci. Sto gostiju puta jedna slika s mladencima je cijela njihova večer.
• Sve za vrijeme obreda. To je pola sata koje najviše dobiva ako mobiteli ostanu u džepu, a obred bez mobitela uz slobodno slikanje poslije je podjela koja u praksi prolazi.
• Sve što gosta šalje van iz sale. Nitko se na svadbi ne diže i ne odlazi tražiti motiv.
• Prvi poljubac i rezanje torte. Fotograf stoji na pravom mjestu za oboje, a svi ostali su iza osam podignutih ruku.

Ima još jedan koji izgleda bezazleno. Zadatak koji traži sliku dekoracije obično je jedini koji određeni tip gosta uopće odradi, pa na kraju imate šezdeset slika cvijeća i nijednu sliku sale. Ako želite dekoraciju posebno snimljenu, to ide fotografu na popis, ne gostima.

Kako napisati zadatak da se odradi

Zadatak je uputa dana čovjeku koji drži piće, pa vrijede ista pravila kao za svaku uputu u takvim uvjetima. Drugo lice, sadašnje vrijeme, jedan predmet, manje od deset riječi. "Slikajte stol za kojim sjedite" radi. "Pokušajte dočarati atmosferu za vašim stolom" ne radi, i razlika nije u pristojnosti nego u tome što u drugoj rečenici nema što slikati.

Izbjegavajte sve uvjetno. Zadatak koji počinje s "ako stignete" svakome daje dozvolu da zaključi da ne stigne, i većina hoće. Izbjegavajte i brojeve: "tri slike" pretvore uslugu od pet sekundi u obavezu, a obaveza na svadbi je obaveza koju svatko odbije.

Još jedna sitnica koja zvuči nevažno. Zadaci moraju biti izvedivi i za nekoga tko ne poznaje nikoga. Pola sale je nečija rodbina koja je upoznala četvero ljudi, a zadatak koji traži da se nađe mladoženjin brat je zadatak koji će preskočiti uz pretpostavku da su ga svi drugi odradili.

Gdje stoji kartica, i gdje završe slike

Popis zadataka bez jednog mjesta na koje slike idu daje slike u sto odvojenih galerija po tuđim mobitelima, što je isto kao da ih nemate. Zadatak i mjesto na koje se slika šalje moraju biti na istoj kartici, tim redom, jer gost pročita zadatak, slika, i onda mu ostane otprilike četiri sekunde volje.

Kartica po stolu prolazi bolje od jednog velikog natpisa, a oboje prolazi bolje od kartice koju treba objašnjavati. Tekst neka stane u jedan red: što napraviti i gdje to ide. Što napisati na karticu razlaže rečenicu koja radi i tri koje ne rade, a gdje kartica s QR kodom treba stajati objašnjava visinu i svjetlo, zbog kojih većina kartica ostane nepročitana.

Što se na kraju skupi

Popis zadataka ne mijenja koliko slika dobijete. Brojke koje gosti naprave i bez ičije pomoći veće su nego što većina mladenaca očekuje. Mijenja se raspored. Bez popisa dobijete plesni podij, tortu i sto verzija istog stola. S popisom dobijete salu u devet navečer, red na šanku, tetke i stričeve za njihovim stolom i onih deset minuta prije nego što ples krene.

Računajte na puno gotovo istih slika i na šačicu onih koje ćete zadržati. Taj omjer je normalan i nije razlog da tražite manje. Slike koje nitko drugi nema su one snimljene iz sale, a ne s fotografova mjesta, i popis je najjeftiniji način da ih zatražite.

Još jedna sitnica za samu večer. Zamolite dvoje ljudi kojima vjerujete da popis odrade cijeli i recite im da je to njihov zadatak. Igra koju sto ljudi odigra napola, a dvoje do kraja, daje vam oba dijela, a to dvoje će vam donijeti kadrove pokraj kojih je ostatak sale prošao.